Iako islam postavlja čovječanstvo kao “namjesnika” (zaštitnika i upravitelja) zemlje, on također nameće čovječanstvu duboku odgovornost prema svim ostalim živim bićima u svemiru. Iako je koncept prava životinja relativno nov fenomen u modernom svijetu, islamska tradicija je 14 stoljeća smatrala životinje ne samo ‘resursima’, već živim bićima koja zaslužuju poštovanje i posjeduju prava.
U islamskoj misli, životinje nisu besmrtna bića koja postoje isključivo za proizvoljnu upotrebu od strane ljudi. Naprotiv, one, baš kao i ljudi, imaju vlastite društvene poretke, jezike i strukture zajednice. Sveta knjiga Kur’an postavlja ovu istinu sa zapanjujuće univerzalnom perspektivom.
‘Nema životinje na Zemlji, niti ptice koja leti svojim dva krila, a da nisu zajednice poput vas. Ništa nismo propustili u Knjizi. Potom će biti sabrani pred Gospodarom svojim.’ (Al-An’am, 38)
Ovaj ajet pokazuje da su ekološka ravnoteža i prava životinja pod božanskom zaštitom. Kršiti prava životinje znači, zapravo, kršiti prava ‘zajednice’ koju je stvorio Allah.
Prema islamu, svako biće u svemiru ima jedinstven odnos sa Stvoriteljem. I životinje su također dio ovog duhovnog ekosistema i veličaju Allaha u skladu sa svojom fitrom (urođenom prirodom).
‘Zar ne vidite da sve što je na nebesima i na Zemlji, pa i redovi ptica u letu, svi slavljeni Allahu? Svaki zna svoj način molitve i slavljenja. Allah dobro zna ono što oni čine.’ (An-Nur, 41)
Ovaj pogled poziva muslimane da usvoje dubok osjećaj poniznosti prema prirodi i životinjama. Bilo da je riječ o ptici koja leti nebom ili mravi koja puzi po zemlji, svaka je dio božanskog sjećanja i, samo iz tog razloga, zaslužuje poštovanje.
Iako Kur’an ističe koristi koje životinje pružaju čovječanstvu, uči da taj odnos ne mora biti zasnovan na iskorištavanju, već na zahvalnosti i saosjećanju.
“On je stvorio i životinje. U njima je toplota i mnoge koristi za vas. Neke od njih jedete. U njima je ljepota i zadovoljstvo za vas kad ih uvečer unosite i kad ih ujutro puštate.” (An-Nahl, 5–6)
Izraz ‘ljepota i zadovoljstvo’ u ovim ajetima je posebno upečatljiv. Životinje nisu samo sredstva koja se koriste zbog njihovog mesa, mlijeka ili snage; one su također estetska bića i saputnici čovječanstva u ovom svijetu. Ovaj osjećaj ‘povjerenja’ dosegao je svoj vrhunac u praksama našeg Poslanika Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem). Radosna vijest upućena osobi čiji su grijesi oprošteni jer je dala vodu žednom psu, ili zabrana lova na životinje iz zabave (sportski lov), kameni su temelji ove civilizacije saosjećanja.
Islam proširuje koncept pravde izvan samih ljudskih odnosa tako da obuhvata sva živa bića. Uzrokovanje patnje životinjama, njihovo tjeranje na rad iznad njihovih sposobnosti, udaranje u lice ili njihovo korištenje kao mete strogo je zabranjeno u islamu. Poruka islama u vezi sa životinjama je jasna: Pokažite milosrđe onima na Zemlji, pa će i oni na nebu pokazati milosrđe vama. U okviru ovog sistema vjerovanja, zaštita mravinjak ili pokazivanje saosjećanja ptici nije samo čin dobrote, već i sam način da se stekne zadovoljstvo Stvoritelja.