Prema islamskom vjerovanju, ljudska prava nisu pravila koja se mijenjaju s vremenom ili vladarima. To su sveta prava koja je Stvoritelj podario svakom čovjeku od rođenja kao sveti amanet. Islam je još prije 14 stoljeća proglasio jednakost svih ljudi i potvrdio njihova neotuđiva prava.
U islamu je svaki čovjek vrijedan poštovanja samo zato što je čovjek. Rasa, jezik, boja kože ili društveni status nisu osnovi za nadmoć ili prednost. Istinska uzvišenost i plemenitost leže u bogobojaznosti, moralnim vrlinama i osjećaju odgovornosti (takva).
“Mi smo sinove Ademove doista odlikovali…” (Sura El-Isra, 70)
“O ljudi, Mi vas od jednog muškarca i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji…” (Sura El-Hudžurat, 13)
Život je najsvetliji dar koji je Allah podario čovjeku. Oduzimanje života jednom nevinom čovjeku smatra se zločinom jednakim uništavanju cijelog čovječanstva.
“…Ako neko ubije nekoga koji nije nikoga ubio, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao…” (Sura El-Maide, 32)
Islam pokazuje apsolutno poštovanje prema slobodnoj volji pojedinca kada je u pitanju vjerovanje. Niko ne može biti prisiljen da prihvati određenu vjeru ili da promijeni svoja uvjerenja.
“U vjeru nema prisile…” (Sura El-Bekare, 256)
“Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi svi bili vjernici. Pa zašto onda ti da prisiljavaš ljude da budu vjernici?” (Sura Junus, 99)
Pravda je najvažniji stub islama. Čak ni mržnja ili neprijateljstvo prema nekoj zajednici ili pojedincu ne mogu biti opravdanje za odstupanje od pravde. Pred zakonom i pravom, moćni i slabi su potpuno jednaki.
“O vjernici, budite čvrsti radi Allaha, svjedočite pravedno! I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete. Pravedni budite…” (Sura El-Maide, 8)
Imovina, vlasništvo i plodovi truda svakog pojedinca, stečeni na dozvoljen (halal) način, sveti su. Niko ne može uzurpirati tuđa prava niti eksploatisati nečiji rad.
“Ne jedite imovinu jedni drugih na nepošten način…” (Sura El-Bekare, 188)
Islamski pristup ljudskim pravima ima viziju koja stavlja čovjeka u centar i ima za cilj da ga zaštiti. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sažeo je ove principe u svojoj Oprosnoj hutbi (Veda Hutbesi), objavljujući cijelom svijetu da su životi, imovina i čast ljudi nepovredivi. Islam prihvata zaštitu pravde i ljudskog dostojanstva ne samo kao pravnu obavezu, već i kao čin ibadeta (vjerskog obreda).
