U islamskoj veri, čistoća (taharet) je mnogo više od svakodnevne navike; to je prvi korak ka izlasku pred Boga (Alaha). Zbog toga je čistoća tela, odeće i mesta na kojem se klanja uslov za prihvatanje molitve. Kuran jasno iznosi i fizičku i duhovnu dimenziju čistoće sledećim ajetom:
“…Alah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (Sura El-Bekare, 222. ajet)
Čistoća u islamu se deli na dve vrste:
- Spoljašnja čistoća: Čišćenje tela, odeće i životne sredine od prljavštine.
- Unutrašnja čistoća: Čišćenje srca od loših misli, oholosti i zavisti.
Muslimani uzimaju abdest (obredno pranje) pre nego što klanjaju pet dnevnih namaza. Abdest je simboličko i fizičko pročišćenje vodom. Ovaj ritual odvaja osobu od svetskog haosa i uvodi je u stanje duhovnog fokusa. U Kuranu je jasno navedeno kako se uzima abdest:
“O vernici, kad hoćete da namaz obavite, lica svoja i ruke svoje do iza laktova operite – a deo glava svojih potrite (mesh) – i noge svoje do iza članaka…” (Sura El-Ma’ide, 6. ajet)
Osnovni koraci abdesta:
- Nijet i ruke: Počinje se odlukom (nijetom) i pranjem ruku.
- Usta i nos: Usta i nos se ispiraju vodom (pruža svežinu i higijenu).
- Lice: Pranje celog lica.
- Ruke: Pranje ruku zajedno sa laktovima.
- Glava i uši: Potiranje glave mokrom rukom i čišćenje ušiju.
- Noge: Pranje nogu zajedno sa člancima.
Prema islamu, voda je izvor života i najveći čistač. Međutim, u situacijama kada nema vode, na snagu stupa “tejemum” (simbolično čišćenje čistom zemljom), koji naglašava važnost namere. Ovo pokazuje da cilj islama u čistoći nije samo “pokvasiti se”, već steći disciplinu pročišćenja.