U islamskom vjerovanju čistoća (taharet) je mnogo više od svakodnevne navike; ona je prvi korak ka stajanju pred Bogom (Allahom). Zato je za prihvatanje ibadeta propisano da tijelo, odjeća i mjesto na kojem se obavlja ibadet budu čisti. Časni Kur’an jasno naglašava i fizičku i duhovnu dimenziju čistoće kroz sljedeći ajet:
„…Zaista Allah voli one koji se mnogo kaju i voli one koji se čiste.“
(Sura El-Bekare, ajet 222)
U islamu se čistoća dijeli na dvije vrste:
Vanjska čistoća:
Čišćenje tijela, odjeće i životne okoline od prljavštine i nečistoće.
Unutrašnja čistoća:
Čišćenje srca od loših misli, oholosti i zavisti.
Muslimani uzimaju abdest prije nego što klanjaju pet dnevnih namaza. Abdest je simbolično i fizičko čišćenje koje se obavlja vodom. Ovaj ritual pomaže čovjeku da se odvoji od haosa svakodnevnog života i da uđe u stanje duhovne usredotočenosti.
U Časnom Kur’anu jasno je objašnjeno kako se uzima abdest:
„O vjernici! Kada hoćete da obavite namaz, operite svoja lica i svoje ruke do laktova, potarite po glavama svojim i operite noge do iza članaka…“
(Sura El-Maide, ajet 6)
Osnovni koraci abdesta:
Nijet i ruke:
Abdest počinje nijjetom (namjerom) i pranjem ruku.
Usta i nos:
Usta i nos se ispiraju vodom (što daje svježinu i osigurava higijenu).
Lice:
Pere se cijelo lice.
Ruke:
Ruke se peru zajedno s laktovima.
Glava i uši:
Mokrom rukom potire se glava (mesh) i čiste se uši.
Noge:
Noge se peru zajedno s člancima.
Prema islamu, voda je izvor života i najveće sredstvo za čišćenje. Međutim, u situacijama kada nema vode primjenjuje se tejemmum – simbolično čišćenje čistom zemljom. To naglašava važnost namjere i pokazuje da cilj čistoće u islamu nije samo „pokvasiti se“, već razviti disciplinu duhovnog i fizičkog pročišćenja.