Stvoritelj, vlasnik i vladar cijelog svemira, Uzvišeni Allah, postavio je čovjeka na ovom dijelu beskonačnog univerzuma koji nazivamo svijetom. Dao mu je sposobnost spoznaje, razmišljanja i razumijevanja, sposobnost razlikovanja između dobra i zla, te sposobnost izbora i korištenja svoje volje. Opremljen je pravom na raspolaganje. Ukratko, dao mu je slobodu i poslao ga kao svog namjesnika na Zemlju.
U osnovi, u svijetu postoje dva stajališta koja čovjek može slobodno odabrati: istina (Hak) i laž (batil). Strana istine predstavlja put Allahov, dok laž predstavlja put Šejtana. Allah Uzvišeni je poslao Božanske poruke ljudima kao vodiče, a takođe je poslao proroke koje je odabrao iz svog naroda kako bi im prenijeli te poruke i pokazali im kako ih živjeti. Ako čovjek odabere prvi put, naći će mir i spokoj na ovom svijetu, a na Ahiretu će dobiti vječnu udobnost i sreću u raju. Međutim, ako izabere put Šejtana, bit će u patnjama na ovom svijetu i bit će kažnjen vječnom nesrećom i tugom u paklu. Korištenje ove slobode koju je čovjeku dao Allah zove se Islam.
Gospodar svemira je tako postavio čovjeka na zemlju s ovom porukom. Prvima ljudima (Hz. Adem i Havva) dao je određene naredbe o tome kako trebaju živjeti na Zemlji. Ovi prvi ljudi nisu došli na svijet u tami neznanja i ignorancije. Naprotiv, poslani su na svijet kao obdareni znanjem. Oni su znali određene istine i naučili su neka pravila života. Njihov način života bio je pokornost Allahu, tj. Islam. Oni su svojoj djeci zapovjedili da budu “muslimani”, tj. da budu pokorni Allahu.
Blagodati Islama su uvijek dolazile iz samo dva izvora. Prvo, Božija riječ, drugo, Allahovi proroci (mir neka je s njima). Ti proroci su od strane Allah Uzvišenog zaduženi da ne samo šire Njegovu riječ i obznanjuju Njegove zapovijedi, već i da pokažu kako se te zapovijedi primjenjuju i kako mogu biti primjer drugima. Prvi prorok poslan na Zemlju bio je Hz. Adem, a posljednji prorok je Hz. Muhammed.
Proroci koji su spomenuti u Kur’anu su sljedeći:
- Hz. Adem (a.s)
- Hz. Idris (a.s)
- Hz. Nuh (a.s)
- Hz. Hud (a.s)
- Hz. Salih (a.s)
- Hz. Ibrahim (a.s)
- Hz. Ismail (a.s)
- Hz. Lut (a.s)
- Hz. Ishak (a.s)
- Hz. Yakub (a.s)
- Hz. Yusuf (a.s)
- Hz. Ayyub (a.s)
- Hz. Shuayb (a.s)
- Hz. Musa (a.s)
- Hz. Harun (a.s)
- Hz. Davud (a.s)
- Hz. Sulejman (a.s)
- Hz. Zulkifl (a.s)
- Hz. Ilyas (a.s)
- Hz. Elyesa (a.s)
- Hz. Yunus (a.s)
- Hz. Zekerija (a.s)
- Hz. Jahja (a.s)
- Hz. Isa (a.s)
- Hz. Muhammed (s.a.v)
Osim njih, spominju se i imena Hz. Uzeir, Hz. Lokman i Hz. Zulkarneyn, ali se ne zna jesu li oni proroci.
Proroci su također zaduženi da nadgledaju pojedince i društvo kako bi se postigli ciljevi koje je odredio Kur’an, te da ispravljaju nedostatke ljudskog života. Ove dvije komponente su toliko povezane kao meso i kost da, ako ih odvojimo, ne možemo razumjeti pravu suštinu vjere niti pronaći pravi put. Ako odvojite Kur’an od Allahovog Poslanika, nećete postići nikakav rezultat.
Kao i u drevnim vremenima, u našem vremenu ljudi mogu doći do blagodati Islama samo iz ova dva izvora. Prvi je Božija riječ koja se može naći samo u obliku Kur’ana, a drugi je sirat-nebevi, koji je sada sačuvan samo u životu i hadisima Hz. Muhammeda (s.a.v.).
Kao i uvijek, danas ljudi mogu doći do razumijevanja Islama samo kroz Kur’an i Hz. Muhammeda, te razumijevajući Hz. Muhammeda kroz Kur’an. Tko može razumjeti oboje uzajamno, razumio je i Islam. U suprotnom, ne može se razumjeti ni vjera, ni pronaći pravi put.
Zadaća Kur’ana i Hz. Muhammeda (s.a.v.) je ista, te s istim ciljem, stoga naše pravo razumijevanje ovisi o našem razumijevanju te zadaće i cilja. Ako se ta istina zaboravi, Kur’an će ostati samo gomila riječi, a sirat-nebevi će ostati samo životopis i niz događaja.
Izvor: Mevdûdî, Borba za Tevhid kroz Povijest i Život Poslanika Muhammeda
