Poslanik u Islamu
Kreator cijelog svemira, Njegov vladar i gospodar, Uzvišeni Allah je na ovom svijetu, koji nazivamo Zemljom, čovjeka postavio kao svog poslanika. Dao mu je sposobnost za razmišljanje, razumijevanje, razliku između dobra i zla, kao i sposobnost izbora i korištenja svoje volje. Poklonio mu je prava na upravljanje. Ukratko, dao mu je slobodu i poslao ga na Zemlju kao svog namjesnika.
Na svijetu postoje dvije osnovne strane između kojih čovjek može slobodno izabrati: ispravna i lažna. Strana ispravnosti predstavlja put Allaha, a lažna stranica predstavlja put Šejtana. Uzvišeni Allah je poslao ljudima božanske poruke i odabrao poslanike, koji će ove poruke prenijeti ljudima i, istovremeno, svojim životom pokazati kako ih primijeniti. Ako čovjek izabere ispravan put, naći će mir i spokoj na ovom svijetu, a na Ahiretu će uživati u vječnom spokojstvu i sreći, koja je predstavljena kao Džennet. Međutim, ako odabere put Šejtana, bit će u nevoljama na ovom svijetu, a na Ahiretu će biti kažnjen vječnim nemirom i nesrećom, koju simbolizira Džehennem. Odluka da se izabere Allahov put naziva se Islamom.
Gospodar svemira je na ovaj način postavio čovječanstvo na Zemlju. Prvim ljudima (Hz. Adem i Havva) dao je zapovijedi kako da žive na ovom svijetu. Ti prvi ljudi nisu došli na svijet u tami neznanja i nepoznavanja. Naprotiv, poslani su na svijet kao oni koji su imali znanje. Poznavali su određene istine. Naučili su pravila života. Njihov način života bio je pokornost Allahu, odnosno Islam. Oni su svojoj djeci dali zapovijed da budu “muslimani” (pokorni Allahu).
Blagoslov Islamske vjere dolazi u svakom vremenu iz dva izvora. Prvi je Allahov govor, a drugi su Allahovi poslanici (mir i blagoslovi bili s njima). Ti poslanici nisu bili samo zaduženi da prenesu Allahove riječi, već i da pokažu kako primijeniti te riječi i kako biti primjer drugima. Prvi poslanik poslan na Zemlju bio je Hz. Adem, a posljednji poslanik bio je Hz. Muhammed.
Poslanici koji su spomenuti u Kur’anu su:
- Hz. Adem (a.s)
- Hz. Idris (a.s)
- Hz. Nuh (a.s)
- Hz. Hud (a.s)
- Hz. Salih (a.s)
- Hz. Ibrahim (a.s)
- Hz. Ismail (a.s)
- Hz. Lut (a.s)
- Hz. Ishak (a.s)
- Hz. Jakub (a.s)
- Hz. Yusuf (a.s)
- Hz. Eyüb (a.s)
- Hz. Şuayb (a.s)
- Hz. Musa (a.s)
- Hz. Harun (a.s)
- Hz. Davud (a.s)
- Hz. Sulejman (a.s)
- Hz. Zulkifl (a.s)
- Hz. Ilyas (a.s)
- Hz. Elyesa (a.s)
- Hz. Yunus (a.s)
- Hz. Zekerija (a.s)
- Hz. Yahya (a.s)
- Hz. Isa (a.s)
- Hz. Muhammed (s.a.v)
Osim njih, spominju se i imena Hz. Uzeyr, Hz. Lokman i Hz. Zulkarnajn, čije poslanstvo nije potvrđeno.
Poslanici su također bili zaduženi da nadgledaju društva i pojedince kako bi se ostvarili ciljevi postavljeni u Kur’anu, te da isprave nesavršenosti ljudskog života. Ova dva elementa su toliko međusobno povezani da ako ih razdvojimo, ne možemo razumjeti pravi smisao vjere, niti možemo naći pravi put. Ako se Kur’an i Allahov Poslanik razdvoje, nećemo uspjeti doći do istine.
Kao i u prošlim vremenima, danas čovjek može doseći blagoslov Islama jedino kroz dva izvora. Prvi je Allahova riječ, koja danas postoji samo u obliku Kur’ana, a drugi je život Poslanika Muhammeda (s.a.v.), koji je sakriven u njegovoj biografiji i hadisima.
Kao što je uvijek bilo, danas čovjek može doći do istinskog razumijevanja Islama samo kroz razumijevanje Kur’ana i života Poslanika Muhammeda (s.a.v.). Ako može razumjeti oboje u međusobnoj pomoći, tada će razumjeti Islam. Inače, ni religiju ni pravi put neće moći shvatiti.
Kur’an i Poslanik Muhammed (s.a.v.) imaju isti zadatak i isti cilj, pa je naše razumijevanje njih dvoje ovisno o tome koliko razumijemo njihovu misiju i cilj. Ako zaboravimo ovu istinu, Kur’an postaje samo skup riječi, a život Poslanika postaje samo životna priča i niz događaja.
Izvor: Mevdudi, „Tarih Boyunca Tevhid Mücadelesi ve Hz. Peygamberin Hayatı“